Copy all mails to 2

 https://lifehacker.com/how-to-migrate-email-from-one-gmail-account-to-another-5521065

Wifi workaround:

https://itsfoss.com/speed-up-slow-wifi-connection-ubuntu/

https://ubuntuforums.org/showthread.php?t=1592846&s=1951f99cdd6adba14e95d5b62c2d4031&p=9953554#post9953554

https://copyprogramming.com/howto/wifi-very-slow-on-linux-mint-17-works-fine-on-windows

Step 1: Open iwlwifi.conf using nano or any other text editor.

sudo nano /etc/modprobe.d/iwlwifi.conf

Step 2: Add a line to force disable 802.11n protocol

options iwlwifi 11n_disable=1

Step 3: Save and reboot your PC.

lspci | grep -i network

dmesg

https://www.howtogeek.com/449335/how-to-use-the-dmesg-command-on-linux/

https://codepen.io/scottkellum/pen/rNdobGe

NA PETROVAČKOJ CESTI

Na cesti Petrovačkoj izbjeglice

i trista djece u kolini.

Nad cestom kruže grabljive ptice,

tuđinski avioni.

Po kamenjaru osniježenom

čelična kiša zvoni...

U snijegu rumena Marija,

mamina kćerka jedina,

bilo joj sedam godina.

Tri dana Grmeč gazila

i posrnula stotinu puta.

Suknju je imala – ni kratku ni dugu,

a prsluk malen, premalen,

a povrh svega kabanica,

beskrajnih rukava, široka, žuta,

od starog očevog kaputa.

Ponekad mala plakala,

nekad se opet smijala

i vesela bila

kad bi je mati tješila:

"Još samo malo, rođena,

pa ćemo vidjeti Petrovac,

a to je varoš golema,

tu ima vatre i hljeba

i kuća - do samog neba".

i vatri, i gradu neviđenom,

a sada leži, sićušna kao ptica,

na cesti Petrovačkoj,

na cesti okrvavljenoj.

Oči gledaju širom,

al sjaja u njima nema,

sa mrtvih usana male

optužba teče nijema:

O, strašna ptico, ti si me ubila,

a šta sam kriva bila!

Sedam sam godina imala,

ni mrava nisam zgazila.

Tako sam malo živjela,

i tako malo vidjela,

a svemu sam se divila.

Bila sam bezbrižni leptir,

a ti me pokosi, ptico,

ti mi ugasi zjene,

polomi ručice moje,

od gladi otežale,

od zime ukočene.

Optužbu vapije dijete,

stisnutih modrih pesti,

u okrvavljenom snijegu,

na Petrovačkoj cesti.

Tuđinski ljudi krvavi,

kuću su našu spalili,

djetinjstvo su mi ukrali,

i mnogo naših ubili.

Tuđinske ptice, čelične nemile,

nad planinom su našom letjele.

Smrači se, rođena goro,

i na sve naše pute,

pošalji sinove svoje,

pošalji vukove ljute,

osveti moje noge izranjene,

i jutra gladna rasplakana,

i ruke modre i smrznute.

Zagrmi, tata, iz velikog topa,

pomlati tuđe gadove,

zabubnjaj, braco, mitraljezom,

mrtva te sestra zove.

Osvetu vapije dijete,

stisnutih smrznutih pesti,

u krvi i snijegu,

na Petrovačkoj cesti...




Pesmu je napisao Branko Ćopić

a radnja pesme je drugi svetski rat, kako se samo istorija ponavlja, hrvatski zločinci, a srpske žrtve.